Na Trgu Alije Izetbegovića u Ilijašu sinoć je održana Akademija povodom obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici.

Organizacioni odbor Manifestacije "Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine" već 19 godina organizuje Akademiju, koja je postala prepoznatljiva i koja okupi građane Ilijaša u zajedničkom cilju, a to je podsjećanje na najveći zločin počinjen u Europi nakon Drugog svjetskog rata.

Učesnici Akademije bili su dr.sc. Zilha Mastalić Košuta sa Instituta za istraživanje ratnih zločina UNSA i prof. dr. Sead Turčalo dekan Fakulteta političkih nauka u Sarajevu i profesor na odsjeku za sigurnosne i mirovne studije.

Načelnik Općine Ilijaš i predsjednik OO Manifestacije "Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine" Akif Fazlić je kazao da nakon najmračnijeg perioda u životima Bošnjaka, a posebno naroda Istočne Bosne, općina Ilijaš je mjesto gdje su hiljade ranjenih duša pronašli svoje utočište, te nastavio: "Manifestacija "Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine" traje četiri dana. Sinoć smo organizovali ovdje na Trgu ispraćaj 112 učesnika "Marša mira Nezuk – Potočari" iz Ilijaša. Večerašnjom Akademijom evociramo uspomene, odajemo počast, dodjeljujemo plakete ljudima koji promovišu istinu o Srebrenici. Srebrenica je ljudska obaveza. Ilijaš ima obavezu prema Srebrenici i cijeli svijet ima obavezu prema Srebrenici. Hvala Bogu da civilizirani svijet staje iza istine o genocidu, a naša je obaveza da osim odavanja počasti, gradimo život u Srebrenici i otvaramo perspektive kako bi se iz Srebrenice slale civilizacijske poruke u svijet."

Genocid u Srebrenici trajna je lekcija i opomena čovječanstvu, kazao je ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović i dodao: "Istovremeno sam tužan, ali i radostan. Radostan zbog ljudi koji su ovdje i koji su preživjeli genocid i svih nas koji smo preživjeli golgote tokom agresije na našu državu. Moramo njegovati kulturu sjećanja i drago mi je što Općina Ilijaš već dugi niz godina na ovaj način obilježava Srebrenicu. Mi Srebrenicu moramo obilježavati na hiljadu i jedan način, a jedan od najznačajnijih načina je i nedavno usvojena UN Rezolucija o genocidu u Srebrenici, koja je jedan od najproaktivnijih koraka u borbi protiv relativizma i raznih neistina koje dolaze sa istočne i zapadne nam strane. "

Prvi put godišnjica genocida, i to 29., obilježava se nakon što je Generalna skupština UN-a usvojila Rezoluciju kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom komemoriranja i sjećanja na genocid u Srebrenici. O značaju Rezolucije govorio je prof. dr. Sead Turčalo. "Rezolucijom je genocid nad Bošnjacima u i oko Srebrenice postao dijelom globalnog sjećanja i obaveza međunarodne zajednice i UN-a da svake godine 11. juli posvete Danu sjećanja na genocid u Srebrenici. Ako pogledamo cjelokupnu rezoluciju uz niz njenih tačaka koje se odnose na osudu glorifikacije ratnih zločina, osudu negiranja genocida, to je najznačajniji aspekt i sa pozicije žrtava, ali i onih koji su počinili genocid i koji su ga nastavili negirati. Oni koji su pokušali osporiti usvajanje Rezolucije su se zapravo u najvećoj mjeri bojali upravo tog dijela, gdje će svake godine Međunarodna zajednica obilježavati 11. juli i gdje postoji ogroman potencijal da genocid u Srebrenici bude sadržaj udžbenika u cijelom euroatlantskom području, a to bi značilo potpuno urušavanje njihovog revizionističkog narativa, da se u Srebrenici nije desilo ništa", istakao je prof. Turčalo.

Ovom prilikom dodijeljena su priznanja za doprinos u obilježavanju Manifestacije "Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine" Hasibu Suljiću i Sabitu Cvrku. Priznanja, u formi plakete, članovima porodica dobitnika uručio je načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić.

Umjetnički dio programa izveli su glumac Nusmir Muharemović i grupa Rejjan. Voditeljica akademije bila je Dalila Omerović.

Sastanak sa učesnicima "Grupa Ilijaš" koji ove godine učestvuju u pješačkom pohodu Nezuk – Potočari održan je danas u kinu Ilijaš. Svi učesnici ovom prilikom dobili su majice i akreditacije.

Prisutnima se obratio predsjednik Organizacionog odbora Manifestacije "Dani sjećanja Srebrenica 95" načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić kazavši da je zadovoljstvo i ponos za Ilijaš što ove godine oko 100 učesnika iz Ilijaša učestvuje u pohodu.

"Svake godine nastojimo unaprijediti sam proces i organizaciju. Čestitam dobitnicima priznanja Hasibu Suljiću i Sabitu Cvrku koji su svojim entuzijazmom nemjerljivo doprinijeli Maršu mira i digli na viši nivo. Ilijaš ima odgovornost prema ovoj Manifestaciji, prema sjećanju i prema Srebrenici", kazao je načelnik Fazlić čestitavši svim učesnicima.

Koordinator Marša mira Ilijaš Hasib Suljić ukazao je na detalje i kodeks ponašanja zaključivši da je svrha i cilj Marša mira odavanje počasti žrtvama i čuvanje od zaborava, kao i buđenje empatije prema svim ljudima koji su 1995. godine prošli Put smrti.

"Podcrtao bih da je ovo pohod moralnog karaktera i pozvao bih sve učesnike da dođu spremni u tom smislu. Dakle, dostojanstveno na "Marš mira – put smrti"", podsjetio je Suljić.

Polazak grupe predviđen je iz Ljubnića u ponedjeljak 08. jula, u četiri sata (03:30 sati okupljanje), a autobus će dalje stajati na svim autobuskim stajalištima kako slijede do Nišića.

Tradicionalno, prve nedjelje u mjesecu julu uči se mevlud i dova u džematu Crna Rijeka. U prvom dijelu programa proučeno je par odlomaka iz Kur’ana, zatim mevlud-i-šerif i par lijepih ilahija u izvedbi Asima ef. Zukića i Sead ef. Neretljaka a nakon toga vaz-i-nasihat je kazivao Nezim ef. Halilović Muderris.

Nezim ef. Halilović Muderris je održao prigodan govor, uputio korisne savjete prisutnima, a onda je uslijedila dodjela zahvalnica i vakufnama hajr sahibijama i dobrotvorima koji su od svoga imetka odvojili i podržali projekte vezane za naš džemat.

Domaćin imam hafiz Ahmed ef. Avdić uručio je zahvalnicu načelniku Općine Ilijaš Akifu Fazliću za podršku u radu džemata Crna Rijeka.

Zahvalnica je još uručena i direktoru Memorijalnog centra Sarajevo Ahmedu Kulaniću, a vakufname su uručene firmi Mishab Property, Amaru Dovadžiji i bračnom paru hadži Husi Balti i Zemiri Balti.

Na kraju je uslijedila dova koju je proučio dugogodišnji imam džemata Crna Rijeka Alija ef. Čančar.

U Luci kod Ilijaša na spomen obilježju šehidima protekle nedjelje upriličen je program "Šehidima Luke" sjećanje na 21 šehida ovog naselja koji su u julu 1992. godine odvedeni u smrt, pod prijetnjom oružjem.

Iako razrušena u toku rata, Luka je danas obnovljena, sa novim stadionom, džamijom, puna dječije igre i graje, okrenuta ka budućnosti, ali ne zaboravljajući svoje heroje i sinove. To je naglasio i predsjednik Organizacionog odbora i MZ Luka Elmin Brkić.

– Ovo je najvažniji dan u godini za nas Lučane. Naselje Luka imalo je 70 bošnjačkih domaćinstava, a svo muško stanovništvo odvedeno je u logore u školu "27. juli" i Policijsku stanicu Ilijaš, zadržani su 30 dana. Poslije 30 dana jedna grupa od 18 ljudi je odvojena i odvedeni su u nepoznatom pravcu. Na brdu Žerovanj našli smo u masovnoj grobnici 1996. godini šest posmrtnih ostataka naših domaćina, koji su ukopani zajedno sa stanovnicima Bioče i Bratunca. Za 10 naših domaćina još tragamo. Za zločin u Luci niko nije odgovarao, ali mi se nećemo umoriti u traganju i nikada zločin nad njima nećemo zaboraviti, kazao je Brkić.

Pomoćnik načelnika u Službi za boračko – invalidsku zaštitu Općine Ilijaš Nijaz Spahić kazao je da je dužnost i obaveza sjećati se šehida i svih boraca koji su život dali za BiH.

– Dvadeset jedan šehid naseljenog mjesta Luka jeste velika žrtva i prevelika cijena koje je ovo mjesto platilo tokom odbrane od agresije na državu Bosnu i Hercegovinu. Činjenica da više od pola njih još nije pronađeno daje nam obavezu da uputimo jasnu poruku nadležnim institucijama da i dalje rade svoj posao i pronađu nestale. Mnoge majke i očevi, supruge su umrle nadajući se uzalud tome. Općina Ilijaš nastavit će podržavati sve manifestacije kojima se njeguje kultura pamćenja, kao i podržavati sve projekte kojima se dokumentuju događaji iz odbrambeno oslobodilačkog rata, rekao je Spahić zahvalivši svima prisutnima na dolasku.

Zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo, rođeni Lučanin Mahir Dević 1992. godine imao je 12 godina i sjeća se tog kobnog dana između 4. i 5. jula 1992. godine kada su iz Luke odvedeni svi muškarci u ilijaške logore.

– U toj noći naši sugrađani su odvedeni, mučki ubijeni, sjećam se te kolone koja je odavde krenula pod bijelom zastavom i kazali su jednu rečenicu koja je duboko ostala urezana u mom sjećanji. Kazali su „Osvetite nas“. Način na koji to možemo uraditi jeste da se svake godine u što većem broju skupimo ovdje, da odamo počast, proučimo kelime i tevhid, njima je džennet zagarantovan, ali to je potrebno nama da nikada ne zaboravimo kako se novim generacijama to nikad ne bi ponovilo. Tada 1992. godine kada sam se kretao ovuda ni sanjao nisam da ćemo 32 godine poslije imati ovdje spomen obilježje i sjećati se stradanja tih ljudi, podsjetio je Dević.

Napominje i da je spomen obilježje u Luci jedno od prvih izgrađenih u Ilijašu koje je bilo preteča izgradnji i obilježavanju ove vrste događaja i u drugim mjesnim zajednicama, jedno vrijeme je obilježavanje Dana šehida Luke pridruženo centralnoj manifestaciji obilježavanja Dana nestalih, ali je od ove godine ponovo oživljena ta tradicija i događaj vraćen u MZ.

U nastavku programa rad o stradanju Lučana, ali i o pobjedi života pročitala je Ajša Udovčić Beširević, a prisutne delegacije položile su cvijeće. U džamiji u Luci nakon toga proučen je tevhid za šehide.

Proteklog vikenda u Ilijašu održan je 5. Altetski dječiji miting "BH POŠTA 2024". Ova sportska aktivnost upriličena je u okviru Manifestacije "Ilijaški dani 2024", a u organizaciji Atletskog kluba Ilijaš. Na ovogodišnjem otvaranju počasni gosti bio je i najbolji atletičar Amel Tuka. Učešće su uzeli AK Vogošća, AK Sarajevo, AK Pale, AK Vlasenica i AK Rojal Tuzla.

Trener Mirza Bektić pozdravio je sve prisutne te takmičarima poželio dobre rezultate. "Oko 150 takmičara iz cijele BiH je uzelo učešće na 5. Atletskom dječijem mitingu. Takmičili su se u četiri discipline i to disciplina 60 m, bacanje vortexa, bacanje medicinke i štafeta u susret. Amel Tuka je došao na naš miting, osmjesi na djeci sve govore i drago nam je što je danas tu sa nama", naglasio se Bektić.

Načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić čestitao je AK Ilijaš koji iz godine u godinu svojim radom i okupljanjem velikog broja djece pravi dobre rezultate. "Lijepa poruka iz Ilijaša, a mi kao lokalna zajednica nastojimo pružiti najbolje uslove našim sportisima. Na mitingu je prisustvovao naš veliki atletičar Amel Tuka i hvala mu što je sa nama u Ilijašu. Nadam se i u budućnosti kada završimo sportski kompleks na Banovcu da će Ilijaš biti grad atletike", poručio je načelnik Fazlić.

Amel Tuka se zahvalio na srdačnom gostoprimstvu, čast i zadovoljstvo mu je što je u Ilijašu. "Drago mi je što ću se družiti sa djecom, jer vide u meni uzora i zaista mi je čast što mogu da se družim i da me vide ovako uživo, da to ne bude samo na trkama i na televiziji. Želim da im pružim podršku i da im prenesem energiju. Također, želim se zahvaliti AK Ilijaš, Općini Ilijaš i svim ljudima koji su učestvovali u ovako lijepoj organizaciji. Djecu vidim iz drugih klubova oko Ilijaša, i ovo je jedan lijep sportski događaj", kazao je Tuka.

Direktor JU KSC i Radio Ilijaš Nermin Hodžić istakao je da mu je čast što je i ove godine atletski miting dio Manifestacije "Ilijaški dani 2024", te čestitao AK Ilijaš što rade na afirmaciji i promociji sporta. Načelnik Fazlić i AK Ilijaš Tuki su uručili i prigoda poklon u znak zahvalnosti.

Organizacioni odbor Manifestacije "Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine" za 2024. godinu donio je Odluku kojom se dodjeljuju priznanja Hasibu Suljiću i Sabitu Cvrku za doprinos u obilježavanju Manifestacije, a u povodu obilježavanja godišnjice stradanja bošnjačkog stanovništva u zaštićenoj zoni Srebrenica 11. jula 1995. godine.

Priznanja, u formi plakete, će biti dodjeljena na Akademiji povodom obilježavanja 29. godišnjice genocida u Srebrenici, koja će se održati u ponedjeljak, 8. jula 2024. godina na Trgu Alije Izetbegovića u Ilijašu.

Srebreničani Hasib Suljić i Sabit Cvrk su u julu 1995. godine prošli put smrti i danas svojim angažmanom doprinose očuvanju kulture sjećanja, te pripremi i održavanju Manifestacije "Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine".

Hasib Suljić je imao petnaest godina kada je krenuo sa ocem ka slobodnoj teritoriji. Trebalo je donosti odluke koje život znače i ispostavilo se da je ispravne odluke donosio. Bilo je bezbroj teških trenutaka na putu smrti, govori Suljić, a najteže mu je pao rastanak sa ocem. Nadao se da će se negdje u putu ponovo sresti sa ocem, pitao bi svakog poznatog pri susretu, međutim, nije bilo nikakvih informacija.

"Mislim, da je period proveden pod svakodnevnim granatiranjem, napadima četnika, svakodnevna pucnjava iz pješadijskog oružja imao uticaj na moje snalaženje koje će uslijediti na putu smrti. Kako sam se već u ranoj fazi puta rastao sa ocem, tek tada je za mene nastao pravi pakao. Nisam poznavao ni milimetar puta, a nakon rastajanja sa ocem, nisam poznavao ni ljude, tako da mislim da je samo Allah, pomogao da se, ipak snađem u takvim okolnostima. Sada kad pogledam sa ove distance na taj period, zaista, to je samo Allahova volja. Nažalost, moj otac, ali i veliki broj drugih učesnika, uključujući takođe i veliki broj maloljetnika nisu uspjeli doći do slobodne teritorije. Tu se može vidjeti jasna namjera agresora, cilj im je bio pobiti što više, nisu im bile bitne godine ni uzrast. Dokaz su brojne masovne grobnice, način egzekucija, zatim premještanje tijela i po nekoliko puta, a sve u cilju prikrivanja zločina", kaže Suljić.

Posmrtni ostaci Hasibovog oca Hasana pronađeni su u masovnoj grobnici u Glogovoj, a ukopan je 2006. godine u Memorijalnom centru Potočari. Prije dvije godine Hasib Suljić je izdao knjigu pod nazivom "Maloljetnik na putu smrtu: Visok za Potočare, nejak za šumu" u kojoj je opisao svoje teško iskustvo.

U Ilijaš se doselio 2006. godine i započeo novi život sa suprugom i troje djece. O prizanju koje će biti uručeno njegovoj porodici na Akademiji, dok on bude na Maršu mira, kaže, da mu znači mnogo.

Sabit Cvrk rođen je 1963. godine u Brezovoj Njivi, u mjesnoj zajednici Potočari. Suprug je i otac troje djece. Do rata je radio u Beogradu, a kući dolazi pred Bajram, u osvit rata, 4. aprila 1992. godine. U svojoj kući na Brezovoj Njivi ostaje sve do 11. jula 1995. godine.

"Do tada smo se nadali da Srebrenica neće pasti. U blizini, na Jaglićima, nalazio se UNPROFOR i to nam je davalo nadu. Tog dana, 11. jula 1995. godine u 16 sati čuli smo da je Srebrenica pala i da sva nejač traba da ide prema kampu u Potočarima, a da se muškarci snalaze. U selu je nastupila panika, žene su plakale, pustili smo stoku i uzeli od hrane što smo mogli ponijeti. Rastao sam se sa majkom, suprugom i djecom koji su se uputili ka Potočarima. Muškarci su se okupili u selu Šušnjari i slušali vijesti. Tada sam čuo Ninu Ćatića kako se javlja i poručuje da je za Srebernicu sve kasno. Te noći odlučujemo krenuti na put smrti", govori Cvrk.

Sabitov put trajao je osam dana. Kretao se, u grupi od 12 mladića i muškaraca, isključivo noću. Na putu nailaze na mnoge poteškoće, granatiranja, zasjede, a u jednom trenutku, zbog nepoznavanja terena, zalutali su. Nakon toga pješače dan i pol tražeći pravi put, u konačnici su preplivali Jadar i krenuli pravim putem.

"Jadar je nadošao, a mi smo se uzeli za ruke i krenuli u rijeku, preplivali smo je uspješno. U blizini smo opazili dva Stojadina, vojnike i pse koji hvataju ljude koji pokušavaju preći Jadar. Nakon mnogo lutanja napokon smo na Crnom Vrhu stigli veću grupu sa kojom smo prešli asfalt. Tu biva ranjen jedan od nas. Srećom nedugo nakon toga uspjeli smo preći na slobodnu teritoriju u blizini Nezuka", prisjeća se Cvrk i kaže da je spašen isključivo božijim određenjem. "Sve što se dešava, dešava se Allahovom voljom i ništa nije slučajno, sve je to negdje zapisano".

Dva dana nakon prelaska na slobodnu teritoriju spaja se sa porodicom u kolektivnom centru Ciljuge u Tuzli. Potom se seli u selo Stupare u općini Kladanj, gdje njegove kćerke kreću u školu.

"Nismo znali gdje ćemo nastaviti život. Išao sam u Vozuću, pokušao naći smještaj, ali bezuspješno. Za Podlugove sam, do tada, čuo samo u pjesmi Zdravka Čolića. Narod je počeo pričati kako će se uskoro desiti reintegracija općine Ilijaš i kako ćemo moći tu započeti novi život. U Ljubniće dolazimo 1996. godine, potom se 2002. godine selimo u Stari Ilijaš u zgrade kolektivnog stanovanja, a napokon 2008. godine useljavam u vlastitu kuću u Lješevu. Danas živim na dvije lokacije, Potočari i Lješevo. U Ilijašu se osjećam prihvaćeno, naročito kada ljudi čuju za moju priču", kaže Cvrk.

Na Maršu miru prvi put je učestvovao 2005. godine, a ove godine se sprema na svoj 19. po redu Marš mira.

"Prve godine mi nije bilo lako, morao sam da zastanem i saberem misli. Putem smo nailazili na odjeću, obuću i predemete svih onih koji su prolazili tim putem deset godina ranije. Prvi i drugi put je bio pun straha, zebnje, teških emocija. Kasnije se taj strah razbio i vodi me želja da taj isti put prolazim ponovo. Na Maršu bude raznih emocija. Oko mene se okupe ljudi koji žele slušati, pa im pričam, onda zajedno zaplačemo, na kraju ohrabrimo jedni druge i nasmijemo se. Ostao sam pozitivan dijelom zbog vlastite prirode, a dijelom zbog ljudi oko sebe. Prizanje lokalne zajednice znači mi mnogo jer su prepoznali moj angažman i želju da mladima prenesem svoju priču, kako se ne bi ponovilo nikad nikome", zaključuje Cvrk.