U nedjelju, 5. juna 2022. godine obilježena je 30. godišnjica stradanja 22 stanovnika sela Lješeva u općini Ilijaš. Po direktivi ratnog predsjednika srpske općine Ilijaš Ratka Adžića, a predvođeni Vasilijem Vidovićem Vasketom odlikovanim Šešeljevim četničkim vojvodom iz Podlugova, te Marinkom Vidovićem nekadašnjim policajcem pripadnici srpskih snaga počinili su ovaj zločin 5. juna 1992. godine. 11 dana nakon zločina ubijene su zatrpali u masovnu grobnicu čija ekshumacija je izvršena 1996. godine i time je ujedno otvorena prva masovna grobnica u Bosni i Hercegovini.
Krajem prošle godine Tužilaštvo Bosne i Hercegovine podiglo je optužnicu protiv Draškić Ranka i Manojlović Save. Optuženi se terete za ratni zločin počinjen nad stanovnicima bošnjačke nacionalnosti sa područja Lješeva, kao i odvođenje i progon više stanovnika bošnjačke nacionalnosti sa područja Lješeva ali i Ilijaša u logore u Podlugove. Optuženi se terete da su kao direktni izvršioci lično učestvovali u odvođenju i ubistvu žrtava. Proces suđenja optuženima vodi se pred Sudom BiH od marta 2022. godine, kada su se na prvom pretresu izjasnili da nisu krivi. Brane se sa slobode.
Lješevo je selo koje se spominje i u optužnici Vojislava Šešelja i Radovana Karadžića, a čiji sudski proces se vodio pred Haškim tribunalom za međunarodne ratne zločine. Vojsilav Šešelj i Radovan Karadžić proglašeni su odgovornim za ubistva bošnjaka sela Lješeva, te mučenje i okrutno postupanje prema zatočenicima iz Ilijaša u Podlugovima i Semizovcu.
Adha Masnopita, kćerka šehida Lješeva i članica Organizacionog odbora manifestacije „Da se ne zaboravi Lješevo 5. juni 1992.-5. juni 2022. godine“ kazala je da porodice i potomci nikada neće odustati od borbe za pravdu.
- Stradali su na ovom mjestu samo zato što su bili Bošnjaci, što su branili svoj identitet i svoju domovinu. Lješevo je mjesto koje se spominje u haškim optužnicima protiv Radovana Karadžića i Vojislava Šešelja. I jedan i drugi se terete da su odgovorni za ovaj zločini. Direktni počinioci zločina nisu odgovarali, od prošle godine podignuta je optužnica protiv Ranka Draškića i Save Manojlovića, terete se da su vršili ubistva, strijeljanja i odvođenja u logore. Proces suđenja njima dvojici vodi se od marta od ove godine. Oni su se izjasnili da nisu krivi i brane se sa slobode, ali bez obzira na to mi odustati nećemo, porodice će nastaviti tražiti pravdu. Nažalost, roditelji nisu dočekali ovozemaljsku pravdu, ali djeca i njihovi potomci će se nastaviti boriti, pričati i zaboraviti nećemo. Nijedna presuda ne može nadomjestiti nijedan ljudski život, trenutak bola koji prolazimo, ali nam je jako važno da država stoji iza nas, da procesuira zločince i da država brani svoje najhrabrije sinove, kazala je Masnopita.
Ministar za boračka pitanja Kantona Sarajevo Omer Osmanović kazao je da je izuzetno važna kultura sjećanja zbog budućih generacija, posebno kada je kao u Lješevu prisutan veliki broj mladih osoba.
- Mladima moramo prenositi šta se dešavalo prije 30 godina, kakvi su zločini počinjeni na svim područjima naše države, pa tako i u Ilijašu. Niko još nije osuđen za ovaj zločin, mi ćemo se potruditi da pravda iako nekada spora bude dostižna. Ministarstvo za boračka pitanja pokrenut će aktivnosti da dođe do osnivanja novih odjela koji bi se bavili istraživanjem ovih zločina, kazao je ministar Osmanović.
Kobnih trenutaka prije 30 godina u Lješevu prisjetio se i načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić.
- Tog dana Lješevo je bilo potpuno okupirano, 22 čovjeka dovedena su upravo ovdje gdje sada stojimo i ubijeni, ostali zarobljeni su deportovani u logore u Podlugove, u Semizovac. To je zločin koji potresa čovjeka, njegovu dušu. Ono što je bila posebna težina, bol i tuga za nas Lješevljane da do ovih dana nije bilo procesa kojima su se trebali osuditi naredbodavci i egzegutori tog zločina, danas se sudi dvojici vinovnika tog zločina, a naravno njih je puno više i mi nećemo odustati dok svi oni koji su učestvovali u egzekuciji se ne podignu optužnice kao i protiv ključnog nalagodavca-Ratka Adžića. To je naša obaveza na kojoj ćemo istrajati, nadamo se da će institucije ove države imati snage da privedu pravdi sve te zločince. Odavde treba poslati poruku da svi imamu obavezu i odgovornost da gradimo jednu bolju budućnost, suživot na bazti istine i pravde i da pravimo državni okvir u kome će svi naći svoje mjesto i budućnost, poručio je ovom prilikom načelnik Fazlić.
Dr. Sabahudin Šarić iz Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti kazao je da Lješevo može biti primjer obilježavanja kulture sjećanja i pamćenja, od spomen obilježja i komemoracije, angažmanu porodica i prisustva samoj manifestaciji. Profesor Šarić navodi da je 120 odgovornih za zločin u Ilijašu, a nakon 30 godina počelo je suđenje dvojici.
- Činjenica da je 30 godina nakon zločina počelo suđenje dvojici mnogo govori, to je, nažalost, naše stanje, ali borbu ne treba zaustaviti, ne treba stati, bez obzira koliko izgledalo razočaravajuće i beznadežno za porodice i bližnje, čak i mali pomaci kao što je suđenje dvojici optuženih pokazatelj je da se može i mislim da je pritisak koji je vršen doprinio tome, zaključio je doktor Šarić.
U okviru programa akademski glumac Izudin Bajrović izveo je monodramu “Za Lješevo” autora profesora Muriza Kučinara.
Potom su se učenici Kampusa Perzijsko – bosanskog koledža iz Lješeva simboličnim ispuštanjem bijelih balona prisjetili su se nevino stradalih žrtava.
Kroz kraću panel diskusiju o razmjerama ovog zločina kao i ostalih zločina na području općine Ilijaš i šire regije govorio je prof. dr. Sabahudin Šarić sa Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava pri Univerzitetu u Sarajevu. A o životu i odrastanju bez one najjače podrške sa kojom se jedno dijete može suočiti, kao i o sjećanjima na njihove očeve i članove porodica koji su ubijeni govorile su Adha Masnopita i Nermina Avdukić Lemezan.
U okviru programa prisutni su mogli pogledati izložbu fotografija, dokumentovane izveštaje međunarodnih medija o ubistvima u Lješevu, fotografije nastale na dan ekshumacije, te odlomke iz dnevnika Izeta Avdukića jednog od ubijenih stanovnika Lješeva koji je pisao samo nekoliko sati prije zločina koji se desio.
Ovaj svirepi zločina preživjelo je dvoje ljudi. Zahida Masnopita kojoj su taj dan ubijena dva sina, suprug, dva brata i više članova uže porodice. Zahida je preselila na ahiret 2004. godine. Drugi preživjeli je trenutno zaštićeni svjedok u procesu koji se vodi pred Sudom BiH.U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, u periodu od 1992. do 1995. godine Lješevo je dalo još 17 života.
