Obilježen Dan logoraša općine Ilijaš: Zakon o zaštiti logoraša još uvijek ne postoji

Prigodnim programom, polaganjem cvijeća i odavanjem počasti na spomen-obilježju ubijenim logorašima općine Ilijaš, 03. juna 2025. godine obilježen je Dan logoraša u znak sjećanja na sve one koji nisu preživjeli ilijaške logore. Obilježavanju su prisustvovali preživjeli logoraši i članovi Udruženja logoraša općine Ilijaš, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine Seid Omerović, delegacija Općine Ilijaš predvođena općinskim načelnikom Amarom Dovadžijom, delegacija Općinskog vijeća Ilijaš, boračka udruženja i građani Ilijaša.

Na području općine Ilijaš bilo je šest logora OŠ "Podlugovi", željeznička stanica Podlugovi, OŠ "Hašim Spahić", područna škola u Gornjoj Bioči i dva logora u Crnoj Rijeci - kuća Zukića i Solana, u kojima je oko 1.000 logoraša bilo zarobljeno, od čega je 800 logoraša razmijenjeno, a 150 mučeno i ubijeno. Kao nestali vodi se 50 logoraša.

"Poštovani logoraši, članovi porodica šehida i poginulih boraca, pripadnici Armije RBiH, predstavnici javnog i političkog života, dragi prijatelji i sugrađani danas se okupljamo u tišini sjećanja, ali i u glasu istine, da s dubokim poštovanjem obilježimo Dan logoraša Općine Ilijaš.

Dan kada se prisjećamo nevinih ljudi i naših sugrađana koji su tokom agresije na našu zemlju bili zatočeni u logorima na području naše općine u šest logora. Kao logore u Ilijašu agresori su koristili osnovne škole u Podlugovima, Ilijašu i Bioči, željezničku stanicu Podlugovi i dva logora u Crnoj Rijeci gdje su zarobili 1000 logoraša, a 150 na zvjerski način mučili i ubili. Za nekim još uvijek tragamo. Mjesta znanja i odgoja agressor je pretvarao u prostore torture i zločina, gdje su nevini ljudi - naši sugrađani, komšije i prijatelji bili zatvarani, ponižavani, mučeni, samo zato što su bili "drugi". Ali ono što je još strašnije od tog zločina jeste pokušaj da se o njemu šuti.

Danas, vašim prisustvom, vašim glasom, mi to ne dozvoljavamo. Svaki logoraš iz Ilijaša nosi svoju bol, svoje uspomene, svoje rane. Neke su na tijelu, a neke dublje - na duši. Ipak, vi ste preživjeli. I ne samo da ste preživjeli, već ste i odlučili govoriti. U vašoj hrabrosti da svjedočite leži snaga jednog naroda da izgradi pravedniju budućnost. Naša odgovornost je da pamtimo. Pamtiti ne znači mrziti. Pamtiti znači biti budan. Učiti nove generacije da sloboda, mir i ljudska prava nisu dati, nego izboreni. I da se zlo ponavlja onda kada se o njemu šuti. Odgovornost lokalne zajednice je i da pruža podršku. Podrška logorašima nije samo moralna obaveza lokalne zajednice, već i temelj izgradnje pravednog, istinitog i ljudskog društva, stoga sa lokalnog nivoa kao prvog oslonca apelujem na više nivoe da konačno riješe i priznaju pravni status logoraša kako bi žrtve ratne torture u Bosni i Hercegovini konačno ostvarila prava zagarantovana Konvencijom UN-a protiv torture.

Tokom rata u Bosni i Hercegovini, mnoge škole - simboli djetinjstva, učenja i nade bile su pretvorene u prostore zatočenja, mučenja i smrti. Danas, naša zajednička odgovornost je da ta mjesta budu obilježena i prepoznata kao prostori stradanja i sjećanja, a ne prešućivanja. Lokalna zajednica mora stati uz istinu. Moramo učiniti sve da mlade generacije znaju šta se dogodilo, jer jedino znanjem možemo spriječiti ponavljanje zločina. Obrazovanje i nasilje ne smiju nikada više hodati istim hodnicima. Zato, neka ovaj dan ne bude samo dan tuge. Neka bude dan zavjeta. Zavjeta da ćemo čuvati sjećanje, tražiti pravdu, njegovati istinu. Zavjeta da će Bosna i Hercegovina biti zemlja u kojoj se logori više nikada neće dogoditi, nikome, nikada, nigdje”, poručio je načelnik Općine Ilijaš Amar Dovadžija.

Prof. Seid Omerović, predsjednik Saveza logoraša Bosne i Hercegovine u svom obraćanju najviše se fokusirao na nepostojanje Zakona o zaštiti logoraša.  

"Moramo imati proaktivni stav i svijest o našoj poziciji ovdje u BiH – između Hrvatske i Srbije, ali isto tako realnu svijest o našoj poziciji kao muslimana unutar Evrope. Različiti smo. Različiti smo i po onome zbog čega smo ovdje danas, a to su torture, mučenja, ubijanja, što je nespojivo s nama. Naravno bilo je sporadičnih događaja, ali to su momenti reakcije na ono što su nam sistemski i planski naše komšije priredile. Ovdje smo danas radi sjećanja i pamćenja, ali ne u smislu okretanja prema prošlosti nego radi današnje egzistencije koja nam je ugrožena i uvijek će biti. Lijepo je što smo ovdje i što pričamo, ali to nije dovoljno, moramo sistemski rješavati stvari. Zakon o zaštiti žrtava ratne torture u BiH ne postoji. Zakon ne postoji, ali logoraši nisu pustili ruke nizase, kao što nisu ni u logorima spustili ruke nizase. Oni dakle rade i doprinose, njima nije potreban Zakon zbog njih nego zbog države – da se zna da su bili logori i da logorašima pripadaju njihova prva“, zaključio je Omerović

Prema podacima Saveza logoraša BiH, više od 200.000 ljudi je bilo zaroboljno u 657 logora na području cijele BiH.