Organizacioni odbor Manifestacije ”Dani sjećanja-Srebrenica 11. juli 1995. godine” prigodnim aktivnostima obilježio je 22. godišnjicu genocida nad Bošnjacima Srebrenice. Sinoć je u kino sali KSC-a sa početkom u 19.30 satiodržana druga po redu tribina „SVJEDOČIMO – DA SE NE ZABORAVI SREBRENICA“. Gosti predavači bili su Avdo Huseinović, Advija Ibrahimović i Emir Bektić. Nakon najmračnijeg perioda u životima bošnjačkog naroda a posebno naroda Istočne Bosne, općina Ilijaš bila je mjesto gdje su hiljade istočnjaka pronašli svoje utočište. Građani općine ilijaš zajedno sa porodicama žrtava jučer su ispratili konvoj sa posmrtnim ostacima 71. žrtve koje će svoj smiraj naći u bijeloj bašči. Dvanaestu godinu zaredom džemat Podlugovi, Savjet MZ Ljubnići pod pokroviteljstvom Općine Ilijaš organizuje manifestaciju “Dani sjećanja – SREBRENICA 11. juli 1995. god” u cilju obilježavanja 22. godišnjice genocida (11.jula 1995.) nad građanima BiH koji su u tom periodu živjeli u “zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica”. Načelnik Akif Fazlića, član organizacionog odbora i pokrovitelj ove manifestacije kazao je kako se svaki dan moramo sjećati Srebrenice, ne samo 11. jula i kako moramo nositi odgovornost sjećanja na sve što se dogodilo.”Dvanaestu godinu obilježavamo Dane sjećanja na Srebrenicu. Koristim priliku da se zahvalim svim ljudima koji su čitav ovaj dugi period nosili ove aktivnosti, ljudima koji su svojom predanošću i odgovornošću prema Srebrenici zaslužili svaku zahvalu. Mi moramo, ne samo za 11. juli nego i svaki dan misliti o našoj Srebrenici, jer Srebrenica osim onog što je preživjela, od agresije, zločina i genocida, ima jedno simbolično značenje a to je ono da je Srebrenica život, ponos, naše dostojanstvo i naša odgovornost i zbog toga svi zaista moramo tu odgovornost na najbolji način 
iskazivati. Što više budem odgovorni prema onome što se zove Srebrenica, više će biti i života i same Srebrenice. Sa ponosom želim kazati da je u ovom gradu sve više života i napretka, sve je više perspektive i naravno sve je više Srebrenice u Ilijašu”, istakao je općinski načelnik Akif Fazlić.
iskazivati. Što više budem odgovorni prema onome što se zove Srebrenica, više će biti i života i same Srebrenice. Sa ponosom želim kazati da je u ovom gradu sve više života i napretka, sve je više perspektive i naravno sve je više Srebrenice u Ilijašu”, istakao je općinski načelnik Akif Fazlić.Novinar i publicista Avdo Huseinović, rođen je 25. novembra 1973. godine u Sarajevu. Godinama je saradnik poznatih časopisa u zemlji i regionu, kao i u bh. dijaspori. Od 2009. godine redovni je saradnik Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu. Period agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu proveo je kao pripadnik 1.slavne 111.viteške brigade Armije RBiH na vogošćanskom ratištu. Autor je mnogobrojnih dokumentarnih filmova, a posjetiteljima je sinić prikazao kratki dokumentarni film ”Bošnjaci, genocid u kontinuitetu”.
”Zahvalan sam organizatoru što sam pozvan da budem dio jedne ovakve važne manifestacije, i da ponovo održimo jedan ili dva časa kulture sjećanja. S druge strane, čovjek se uvijek osjeća emotivno ispred ljudi koji su preživjeli genocid. Dosta sam razmišljao o tome šta ću večeras govoriti, napisao sam desetine kolumni, objavio nekoliko knjiga vezanih za genocid nad bošnjacima srednjeg Podrinja, pa mi je nekako najprikladnije da večeras napravim jednu komparaciju između genocida nad bošnjacima u cijeloj Bosni i Hercegovini i da prikažemo ustvari da ono što se dogodilo u julu 1995. godine jeste jedno finale perioda genocida koji je trajao tokom čitave agresije na Bosnu i Hercegovinu. Za drugi dio izlaganja, govorit ću o svjedočenjima učesnika u genocidu koji su bili sastavni dio vojske i MUP-a Republike Srpske. Sa zadovoljstvom sam prihvatio i poziv Fikreta Hodžića, da pokušam uobličiti jednu životnu dramu tada maloljetnog Emira Bektića. U razgovoru sa prijateljima komentarisali smo kako nemamo dovoljno igranih filmova, ja mogu da kažem da bi za Srebrenicu trebali da imamo stotine igranih filmova. Priča Emira Bektića je zaseban igrani film, a samo spletom čudnih okolnosti je uspio da preživi dva zarobljavanja od strane pripadnika vojske Republike Srpske. Pročitali smo hiljade i hiljade dokumenata, znamo one najosnovnije segmente planiranja i izvršenja genocida, ali uvijek se pojavi ta neka priča koja vas razoruža, demantuje jer kako kažu, razmjere ovog genocida su tolike da ih mi za života nećemo moći spoznati” kazao je Avdo Huseinović.
Advija Ibrahimović rođena je u Ljeskoviku, općina Srebrenica, 1984. godine gdje je živjela sa porodicom do početka rata. Do 11. jula boravila u Potočarima. U julu 1995. godine imala je samo 11 godina i zajedno sa sestrom i bratom, prebačena je u Tuzlu. Njena majka je poginula 1992. godine, vraćajući se po hranu za svoju porodicu, nakon što su protjerani iz svog rodnog mjesta. Oca su im odvojili od njih u Potočarima. Od tada za njih troje nastaje samostalna životna bitka.”Meni je jako drago da sam večeras tu i drago mi je da ću pokušati na neki način donijeti svoju priču, odnosno ispričati ono što se dogodilo. Ono što je moja misija, i što ja pkušavam da prenesem jeste poruka mira i opomene, da se nikome i nikad ne desi Srebrenica. Potrebno je učiti mlađe generacije, pričati o tome, jer govoreći o Srebrenici i zločinu, genocidu koji se desio nad bošnjačkim narodom je jedan od načina kako se može negdje u svijetu spriječiti jedan takav zločin i genocid”, poručila je Advija Ibrahimović.
Emir Bektić, rođen je 1979. godine u Ljuboviji. Odrastao u mjestu Bektići. Diplomirao na kriminalistici i student postdiplomskog studija na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije, Univerziteta u Sarajevu, odsjek: Privredni kriminalitet. Emir Bektić je u Domu kulture u Srebrenici imao promociju knjige “Kad osvaneš sam”, zbirke njegovih svjedočenja i sjećanja na golgotu koju je kao šesnaestogodišnjak preživio u ratu u kojem je izgubio oca i amidže i koji je na njega ostavio dubok trag. Mjesec juli mu je naročito težak i bolan. Kobnog 11. jula izgubio je oca čiji su posmrtni ostaci prije pet godina pronađeni u zvorničkoj Kamenici, u julu je izgubio dvojicu amidža, a 5. jula 1999. Godine, na ahiret mu je preselila i majka.
”Ova knjiga je moj prvijenac, i jedini motiv pisanja knjige je da se nikada nikome više ne ponovi genocid koji je počinjen nad bošnjacima u Srebrenici jula 1995. godine. Knjiga je nastajala nekih pet, šest godina, a predstavlja jednu emotivnu priču koju nije tako lahko napisati i lakše je govoriti o bilo čemu drugom nego o tome. Knjigu sam posvetio mojim roditeljima, koji više nisu među živima. Otac je nestao padom Srebrenice, a majka je umrla 1999. godine. Sestra i ja smo sami, a mogu da kažem da smo uspješni fakultetski obrazovani ljudi. Vodilja kroz pisanje knjige bila je da se mi stariji prisjetimo svih tih nemilih događaja genocida u Srebrenici, s posebnim akcentom na mlade. Bio bih sretan kada bi bar jedna mlada osoba izvukla pouku i poruku, da se zločin nikada nikome ne ponovi”, ističe Emir Bektić, autor knjige ”Kad osvaneš sam”.
Predsjednica Pododbora za obilježavanje Manifestacije ”Dani sjećanja-Srebrenica 11. juli 1995. godine” Alma Omerović, kazala je kako su ove 
tribine jedinstvena prilika da priče o Srebrenici ostanu zabilježene, te da način na koji ćemo se sjećati govori o kvaliteti tog sjećanja.
tribine jedinstvena prilika da priče o Srebrenici ostanu zabilježene, te da način na koji ćemo se sjećati govori o kvaliteti tog sjećanja.”Ova tribina je samo jedna u nizu aktivnosti koje provodi Organizacioni odbor za obilježavanje godišnjice genocida u Srebrenici. Ove godine uprličit ćemo drugu po redu tribinu, u dogovoru sa Organizacionim odborom lično sam birala goste koji će večeras pričati svoje priče. Svima je vrlo dobro poznat Avdo Huseinović koji na jedan činjeničan način iznosi ono što se dogodilo u Srebrenici. Što se tiče mojih drugih gostiju, to su djeca bez oba roditelja, žive priče koje svjedoče o genocidu, o patnjama djece iz istočne Bosne. Ovo su jedinstvene prilike da iskoristimo njihovo prisustvo, te da ove priče ostanu zabilježene. Poruka sa ove tribine bi bila da ovakvi događaji zaista moraju biti masovniji, način na koji ćemo se sjećati govori o kvaliteti tog sjećanja. Svim bih poručila da posjećuju ovakve skupove, jer jednoga dana kada dodđe vrijeme i ne bude više ukopa posmrtnih ostataka, ovo će biti jedini način odavanja počasti i ako ne budemo njegovali ovu kulturu sjećanja trebamo se zapitati kud sve ovo vodi”, naglasila je Alma Omerović.
Izvor: www.radioilijas.ba
