U Ilijašu se planira izgradnja i rekonstrukcija novog zanatskog centra. U tom zanatskom centru vjerovatno će biti najviše butika, kafića i frizerskih salona. Naime, trgovaca i frizera bit će najviše, i to školovanih. Da li bi iluzorno bilo nadati se da se neko usudi pokrenuti posao sa nekim starim zanatom kojeg uopće nema u Ilijašu.To smo pitanje postavili i naši anketirani sugrađani smatraju da bi oživljavanje starih zanata bilo osvježenje u našem pomalo umrtvljenom gradu.
Prema mišljenju građana većina djece neće imati posao kada završi srednju školu, jer nema, kažu posla, ni za trgovce niti automehaničare ili autolimare, jer je tog kadra previše. Izlaz bi,kažu, mogao biti u oživljavanju starih zanata i školovanju dobrih majstora. Tako ne bismo morali kupovati nekvalitetnu kinesku robu i stvarčice koje izgledaju kao „umjetnička“ djela, nego pravi domaći kvalitet.
Mi danas u Ilijašu imamo samo jednog obućara, nekoliko krojača,jednog urara i naravno mnoštvo frizera i trgovaca. Možda,ipak, ima prostora (tržišnog) za neku novu radnju, ali ne polovne gardarobe, nego autohtonog tradicijom obojenog i živopisnog zanata.
Zanati su se razvili do savršenstva i duboko ostali ukorijenjeni, te ih s pravom smatramo našom tradicijom,ali nažalost i u samoj prijestonici zanata Baščaršiji većina zanata je nestala kao utjecaj modernog doba. Prvi zanati koji su se javili služili su potrebama vojske, kao što su kovači, sabljari, čizmari, sarači, čebedžije, halači, kao i mesari, pekari i buzadžije. Krajem 19. stoljeća pominje se oko 70 raznih zanata i oko 400 različitih proizvoda. Najbrojniji su bili proizvodi sarača, kazandžija, kazaza i kovača.
U Ilijašu se planira izgradnja i rekonstrukcija novog zanatskog centra. U tom zanatskom centru vjerovatno će biti najviše butika, kafića i frizerskih salona. Naime, trgovaca i frizera bit će najviše, i to školovanih. Da li bi iluzorno bilo nadati se da se neko usudi pokrenuti posao sa nekim starim zanatom kojeg uopće nema u Ilijašu.To smo pitanje postavili i naši anketirani sugrađani smatraju da bi oživljavanje starih zanata bilo osvježenje u našem pomalo umrtvljenom gradu.
Prema mišljenju građana većina djece neće imati posao kada završi srednju školu, jer nema, kažu posla, ni za trgovce niti automehaničare ili autolimare, jer je tog kadra previše. Izlaz bi,kažu, mogao biti u oživljavanju starih zanata i školovanju dobrih majstora. Tako ne bismo morali kupovati nekvalitetnu kinesku robu i stvarčice koje izgledaju kao „umjetnička“ djela, nego pravi domaći kvalitet.
Mi danas u Ilijašu imamo samo jednog obućara, nekoliko krojača,jednog urara i naravno mnoštvo frizera i trgovaca. Možda,ipak, ima prostora (tržišnog) za neku novu radnju, ali ne polovne gardarobe, nego autohtonog tradicijom obojenog i živopisnog zanata.
Zanati su se razvili do savršenstva i duboko ostali ukorijenjeni, te ih s pravom smatramo našom tradicijom,ali nažalost i u samoj prijestonici zanata Baščaršiji većina zanata je nestala kao utjecaj modernog doba. Prvi zanati koji su se javili služili su potrebama vojske, kao što su kovači, sabljari, čizmari, sarači, čebedžije, halači, kao i mesari, pekari i buzadžije. Krajem 19. stoljeća pominje se oko 70 raznih zanata i oko 400 različitih proizvoda. Najbrojniji su bili proizvodi sarača, kazandžija, kazaza i kovača. 