Jedanaesti dan u mjesecu oktobru, od 1994. godine, je dan ispunjen tugom, bolom ali ponosom. Te kobne 1994. godine i jedne od najtežih ratnih godina, svoj život dao je ilijaški komandanta, majora Hašim Spahić. Svi oni koji su svjesni značaja i djela Hašima Spahića, jučer su stazama sjećanja obilježili 22. godišnjicu njegove pogibije. Na mezarju u Brezi gdje je sahranjen major Hašim Spahić, položeno je cvijeće uz prisustvo porodice i proučen Ya’sin.
Put ka Moševićkom brdu nastavili su borci i pripadnici 16. divizije Prvog Korpusa ARBIH, čija se hrabrsot i trud jednako cijene, prijatelji i poznanici komandanta Hašima Spahića. Na mjestu pogibije heroja Spahića, upriličen je prigodan program i polaganje cvijeća.
Iljko Barić, jedan od starješina komande 126. ilijaške brigade i zamjenik komandanta brigade 1994./1995. godine kazao je da je Čemerska planina bila sinonim otpora za cijelu srednju Bosnu, za Ilijaš, Vogošću, Olovo pa i Visoko.
„Mi smo tri pune godine imali aktivna borbena dejstva na vrhu Moševićkog brda. Posebno je bila žestoka 1994. ratna godina kada je neprijatelj šest mjeseci izvodio intenzivna ratna dejstva i napad pod nazivom „Brgule 94“ težeći da zauzme jedno po jedno brdo i vojni objekat. Na našu žalost, 11. oktobra 1994. godine, baš na ovaj crni, kišni i magloviti utorak, zauzeo je Moševićko brdo, na kojem je u večernjim satima poginuo komandant operativne grupe III Vareš Hašim Spahić i član komande I korpusa A RBiH, načelnik inžinjerije Šemso Baručija. Naročito zadnji mjesec, na Gredi Lipa, Jasen, Polom, Moševićko brdo, gdje je neprijatelj upotrebljavao svu svoju artiljeriju iz arsenala sarajevsko-romanijskog korpusa, a čak i rezervu koju je imao komadant vojske Republike Srpske. Brojni su vatreni položaji sa kojih su nas gađali. Nakon što je poginuo naš kolega i naš starješina, četiri dana kasnije mi smo uspjeli da vratimo Moševačko brdo i od tada smo i mi krenuli u napdna dejstva i oslobađanja ove teritorije. Danas, našeg saborca Hašima Spahića pamtimo po humanosti, širokogrudosti, kao prosvjetnog radnika, kao omladinskog i političkog aktivistu, kao oficira i starješinu koji je radio u štabu teritorijalne odbrane. Ja sam imao tu čast da njega kao mlađeg kolegu, da zajedno studiramo, da radimo u istim štabovima i da ratujemo zajedno. Jako mi je žao što njega i mnogih drugih kolega i poznanika nema danas da možemo pričati u jednom stabilnom ambijentu, o tim nama slavnim a jako teškim danima“ kazao je Barić, zamjenik komandanta brigade 1994./1995.godine.
Načelnik općine Ilijaš, Akif Fazlić istakao je da i današnje teško vrijeme govori o emocijama kada je u pitanju komandant Hašim Spahić i mnogi drugi borci.
„Za ilijašane danas je dan tuge ali i dan ponosa. Posebno je tuga kod ljudi koji su poznavali Hašima, koji su se s njim družili, koji su proveli s njim jedan značajan ratni period i dijelili dobro i zlo. Ali ono što je možda i bitnije jeste taj ponos i njegovo djelo. Čin njegovog ubistva ne smatram pogibijom, to smatram nečim puno većim. Praktično, on je ovdje sebe žrtvovao, dao je svoj život i nije ga uzaludno dao. Njegova smrt je preokrenula ratna zbivanja na cijelom ovom prostoru. Ovaj prostor je simbol teritorijalne odbrane BiH. Zato se ovdje moralo nadljudski boriti i Hašim je to svojim djelima pokazao. Nosimo dug i prema Hašimu Spahiću i prema generacijama koje dolaze, da znaju kako se država brani, kako se stvara i kako se patriotizam gaji. Pred nama je još teškog puta i moramo nositi inspiraciju da se jačaju institucije BiH i da skinemo mač sa toga da li je BiH sigurna. Siguran sam da hoće, ali se historija mora baštiniti i ona je temelj svega. Imali smo ljude heroje koji zaista danas nas čine ponosnim, dostojanstvenim. Naša odgovornost je da mlađim generacijama prenosimo sve ovo kako bismo pokazali da smo zreo narod koji zna svoju historiju, koji ne zaboravlja i zna pravi put za budućnost” kazao je načelnik Fazlić.
Organizator obilježavanja godišnjice pogibije majora Hašima Spahića, JOB “Unija veterana“ Općine Ilijaš i ove godine se potrudila da 11. oktobar bude obilježen dostojanstveno. Predsjednik “Unije veterana“ Općine Ilijaš Sidik Bećerević govorio je više o značaju i organizaciji godišnjice.
„Mi smo od početka kao organizacija, nosilac ove aktivnosti. Uvijek može bolje, može više. Hvala svima koji su stekli osjećaj da imaju obavezu da se pojave na ovim mjestima jer ipak su to ljudi koji su nas predvodili koji su nam bili komandanti, i dali svoje živote na prvoj liniji odbrane. Mi pokušavamo da kroz uključenje ostalih boračkih udruženja, građana i učenika poboljšamo ove događaje. Učenici osnovnih škola a najviše učenici OŠ „Hašim Spahić“ prezentiraju svoja gledišta na sami rat i lik i djelo Hašima Spahića. Radovi su puni emocija i uvijek rasplaču sve prisutne“ kazao je predsjednik Bećirević.
Svečana akademija posvećena liku i djelu heroja Hašima Spahića
Nakon obavljanja časnog čina na Moševačkom brdu, upriličen je povratak u Ilijaš gdje je u 16,30 sati položeno cvijeće na Centralno spomen-obilježje. Nakon toga uslijedila je svečana akademija u Kino sali KSC-a na kojoj su učenici prezentirali svoje radove o liku i djelu komandanta Hašima Spahića. Odgovornost, zahvalnost i sjećanje na sve one koji su dali svoje živote za BiH, dug je svih nas koji danas slobodno živimo.
Saborac, prijatelj, kolega Hašima Spahića Iljko Barić, na Akademiji posvećenoj liku i djelu ovog ilijaškog i bosanskohercegovačkog heroja otpora u kino sali KSC Ilijaš, reče da je i tog 11. oktobra 1994. godine bio utorak, kišan, prohladan, koji je u zraku nosio tugu. Danas, 22 godine poslije na licima porodice, drugova, kolega, brata, sestre suze, ali i suzne oči i otežano disanje uz pritisak u grudima i kod onih najmlađih koji su sa velikom pažnjom slušali o teškom herojskom putu jednog borca, komandanta koji je bio na liniji, borio se rame uz rame sa ostalim vojnicima.
Barić se prisjetio samog dana i dešavanja u njemu, posljednjeg razgovora sa rahmetli Hašimom Spahićem. Danas u Ilijašu ulica i škola nosi ime Hašima Spahića, a hrabrosti se sjećaju svi građani. Poručio je da pamtimo, ali da gajimo ljubav jedni prema drugima, prema čovjeku, prema djetetu, prema herojima, domovini kazavši da je rat najgora i najiracionalnija stvar koja se može dogoditi jednom narodu, mi u BiH nismo tražili rat, ali smo se morali braniti.
Posebno emotivan trenutak za sve prisutne bilo je čitanje djela mlade Sajre, koja je o Hašimu Spahiću, svom dajdži, slušala od svoje majke, a kasnije je krenula u školu koja nosi njegovo ime.
Načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić kazao je da vjeruje u sudbinu, predodređenje,a da je komandant Hašim Spahić bio predodređen za veliko djelo, za oslobođenje teritorije Ilijaša i da ćemo mu uvijek biti dužni jer je poslije tog dana krenulo oslobađanje i niti jedan pedalj teritorije nije izgubljen do konačnog oslobođenja Moševićkog brda 15. oktobra 1994. godine.
Organizator obilježavanja godišnjice pogibije majora Hašima Spahića, 16. divizije Prvog korpusa A RBiH, JOB “Unija veterana“ Općine Ilijaš i ove godine okupila je učenike, omladinu, saborce i istaknute komandante koji su svjedočili čudu bosanskog otpora. Ponosni učenici koji pohađaju osnovnu školu koja nosi ime heroja Hašima Spahića i učenici OŠ “Stari Ilijaš”, učenici SŠC “Nedžad Ibrišimović” prigodnim programom i literarnim radovima obilježili su 22 godišnjicu pogibije majora Hašima Spahića, svjedočili su svojim djelima, ali i slušali o njegovoj žrtvi za slobodu, za Bosnu, za jedini mogući mir.
Izvor: www.radioilijas.ba
