U okviru manifestacije “Dani sjećanja – Srebrenica 11. juli 1995. godine” sinoće je u kino sali Kulturno – sportskog centra u Ilijašu održana Akademija povodom obilježavanja 23. godišnjice genocida nad građanima BiH koji su u tom periodu živjeli u “zaštićenoj zoni UN-a Srebrenica”.
Gost predavač bio akademik prof.dr. Suad Kurtćehajić koji je u obraćanju prisutnima dao akcenat na presudu Internacionalnog suda pravde u Hagu kojom je 26. februara 2007. godine presuđeno da su vojska i policija Rebublike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici.
"Internacionalni sud pravde u Hagu nije sud koji je formiran ad hoc i koji je sudio ratnim zločincima, nego je to stalni sud koji je stvoren 1945. godine, a počeo sa radom 1946. godine. To je sud koji je prije 11 godina donio presudu da su vojska i policija tzv. Rebublike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici. Moram reći da mi je nejasno kako je moguće da i danas postoji tvorevina tzv. Republika Srpska. To naprosto vrijeđa pravo i sve druge univerzalne kodove morala.
BiH je izgubila dio presude kojim Srbija i Crna Gora nisu presuđene za genocid, ali jesu za njegovo nesprećavanje, ali za BiH je možda i značajni dio presude koji kaže da su institucije tzv. Republike Srpske osmislile i izvršile genocid u Srebrenici. Kada je konstruiran mirovni sporazum u Daytonu presuda o kojoj govorim nije postojala. Pa je tako u Daytonu počinjena velika greška internacionalne zajednice, naime utemeljena je konstrukcija BiH gdje postoji entitet RS. Nakon presude se trebalo dovesti u pitanje njegovo postojanje i opstanak.
Simon Wiesenthal je dao proširenu definiciju genocida i on kaže da genocid nije samo učinjen genocid, nego navikavanje žrtve da posljedice genocida prihvate kao normalne. Navikavanje Bošnjaka da prihvate tzv. Republiku Srpsku nakon presuđenog genocida kao nešto normalno je također genocid.
Institucije i političke opcije u BiH moraju tražiti da se ono što je stvoreno na genocidu mora deinstalizirati. Presuda suda je jača od internacionalnog ugovora, te se mora naći mehanizam da se tzv. RS ukine", rekao je Kurtćehajić.
U toku govora akademik je govorio i o visokom predstavniku u BiH, njegovoj nemoći da sankcionira antidejtonsku retoriku, te državotvornoj svijesti bošnjačkog naroda.
"Visoki predstavnik bi morao da napokon pokaže crveni karton Miloradu Dodiku, ali on nema petlje i snaga za taj potez. Inzko će biti odgovoran za sve buduće negativne posljedice u BiH, jer je zadužen da spriječi antidejtonsku aktivnost, a to ne čini. Kada bismo Dodikovu antidejtonsku aktivnost usporedili sa fudbalom izgledalo bi kao da igrač udari sudiju u glavu, a ovaj se ne usuđuje da mu pokaže crveni karton.
Bošnjački narod jedini je platio cijenu genocidu na području bivše Jugoslavije. I u tom pogledu mora biti odgovoran da posjeduje i razvija državotvornu svijest. Nažalost bošnjački narod ima najmanje razvijenu državotvornu svijest. Potrebno je kontinuirano raditi na tome da se takvo stanje popravi. Da se ubuduće ne bi desilo da cijenu plaćamo glavama bolje je da te glave koristimo za učenje, a sa utvrđenim znanjem puno lakše ćemo braniti sebe i svoju državu", kazao je Kurtćehajić.
Na Akademiji je dodijeljena plaketa općinskom načelniku i predsjedniku Organizacionog odbora manifestacije Akifu Fazliću koji je dugogodišnji prijatelj svih onih koje je tragična sudbina dovela na tlo općine Ilijaš.
Fazlić je u obraćanju naglasio kako će Općina Ilijaš učiniti sve da generacije koje dolaze nauče istinu koja se desila u periodu odbrane BiH.
"Istina je najvažnija, ona je najbolji putokaz, ona pripada dobrim, poštenim i pravednim ljudima i zbog toga smo dužni prenosti je. Nažalost 11. juli 1995. godine upisan je u historiju velikih sramota čovječanstva. Danas želimo kazati da je Srebrenica i dalje živa, te da ničija savjest neće biti mirna dok srebrenička majka pati, dok Bošnjak u Republici Srpskoj nema pravo na svoj jezik i dok bošnjačka djeca uče da su dželati bili heroji. Imamo obavezu da na civilizacijski način promijenimo i pokrenemo savjest i svijest svih ljudi. Sreberenica mora biti zvijezda koja budi savjest i nadu i koja je opomena čovječanstvu da se nikada i nikome ne ponovi", rekao je Fazlić.
Plaketa za izuzetan doprinos je dodijeljene i Fikreti Hodžić kao dugogodišnjoj članici manifestacije „Dani sjećanja - Srebrenica 11. juli 1995. godine“.
Alma Omerović, predsjednica podobora za organizaciju Akademije podovom 23. godišnjice genocida u Srebrenici je kazala da od način na koji ćemo sjećanje prenijeti budućim generacijama zavisit će i trajanje i kvalitet tog sjećanja.
"Ono na čemu mi radimo jeste da kulturu sjećanja gajimo na poseban način, odnosno da činjenično prikazujemo šta se to desilo i zašto treba da pamtimo zločine. Kada bismo 364 dana u godini govorili šta se desilo u Srebrenici bilo bi opet malo. Srebrenica je općeprihvaćeni simbol agresije na BiH, ali i simbol ljudskog stradanja kao i anticivilizacijske politke Europe na kraju 20. stoljeća. Možda i najteže pitanje s kojim se suočava jedna zajednica nakon pokušaja njenog potpunog uništenja jeste i pitanje kako pamtiti Srebrenicu i zločin ovakvih razmjera", kazala je Omerović.
Gost akademije bio je i Amir Šećić, autor knjige “Teško da sam bio dijete”. Šećić je knjigu posvetio tragično nastradalom ocu Ibrahimu koji je ubijen u srebreničkom genocidu i kojeg nikada nije upoznao. Ona svjedoči o njegovoj pobjedi nad nesretnim okolnostima, preprekama i životnim iskušenjima koja je prošao nakon što ga je kao bebu majka ostavila, a uprkos svemu ostao je častan i pošten, i takav s ponosom nosi prezime svog oca.
Mahir Dević, predsjedavajući Općinskog vijeća Ilijaš kazao je kako je razvijanje kulture sjećanja cilj Akademije.
"Večerašnja Akademija je uvedna kao praksa u protekih nekoliko godina jer cijenimo da je, posebno u prisustvu mladih, izuzetno značajno njegovati kulturu sjećanja kako nam se ponovo ne bi desio genocid", kazao je Dević.
Prigodnim kulturnim programom Akademiju su obogatili glumac Mirza Mušija, pijanistica Dženana Šehanović Sarajlić i solistca Adelisa Merdžić. Performansom i učenjem ilahija se predstavio i hor džemata Podlugovi.
Za ovogodišnju dženazu u Potočarima identifikovano je 35 žrtava i za čiji je ukop data saglasnost članova porodica. Među identificiranim žrtvama najmlađi je Vesid Ibrić, koji je u vrijeme genocida imao 16 godina, dok je najstarija žrtva Šahin Halilović, rođen 1924. godine. Ramzija Dudić koja je bila u šestom mjesecu trudnoće i njen suprug Nijazija Dudić 11. jula će pronaći smiraj u Potočarima.
U Centru za identifikaciju se nalazi još 175 identifikovanih nekompletnih tijela, a traga se za više od 1.000 ubijenih.
