U srijedu, 5. juna 2024. godine obilježena je 32. godišnjica stradanja 22 stanovnika sela Lješeva u općini Ilijaš. Po direktivi ratnog predsjednika srpske općine Ilijaš Ratka Adžića, a predvođeni Vasilijem Vidovićem Vasketom odlikovanim Šešeljevim četničkim vojvodom iz Podlugova, te Marinkom Vidovićem, nekadašnjim policajcem, pripadnici srpskih snaga počinili su ovaj zločin 5. juna 1992. godine. Jedanaest dana nakon zločina ubijene su zatrpali u masovnu grobnicu čija ekshumacija je izvršena 1996. godine i time je ujedno otvorena prva masovna grobnica u Bosni i Hercegovini.
Tračak nade za porodice žrtava ubijenih u Lješevu predstavljao je sudski proces koji se vodio pred Sudom Bosne i Hercegovine od marta 2022. godine do decembra 2023. godine, protiv Ranka Draškića i Save Manojlovića, optuženih za ratni zločin genocid, zločin protiv čovječnosti, ratni zločin protiv ranjenika i bolesnika, protupravno ubijanje i ranjavanje neprijatelja, povrede zakona i običaja rata, počinjene nad stanovnicima Lješeva, Bioče, Kadarića i Luke. Međutim Sud Bosne i Hercegovine je 13. decembra 2023. godine izrekao nepravomoćnu presudu kojom su optuženi oslobođeni odgovornosti po svim tačkama optužnice.
Svake godine nesebičnu podršku u realizaciji obilježavanja ove godišnjice pruža načelnik Općine Ilijaš Akif Fazlić, jedan od svjedoka ratnih dešavanja i aktivni sudionik u obnovi općine Ilijaš. On je prilikom obraćanja podijelio tugu i žaljenje sa stanovnicima Lješeva, ali i nezadovoljstvo oslobađajućom presudom.
"Danas sa ovog mjesta svjedočim da se prije 32 godine desio stravičan zločin. Kada su u jednom danu, tačnije u jednom satu ubijena 22 moja sugrađanina, a veliki broj uhapšen i odveden u logore u Podlugovima i Semizovcu, a potom završili u živim štitovima na Žuči. U mjesecu maju i junu 1992. godine svi Bošnjaci i Hrvati su protjerani sa područja općine Ilijaš. Sve to govori o strahotama i onome što se zove projekcija etničkog čišćenja. Došlo je vrijeme kada se pokušavaju relativizirati zločini, događaji i ambijent u kojemu se sve to dešavalo. Naša greška je što opipljivo pričamo o svemu što se dešavalo kako ne bismo nekoga uvrijedili. Mi samo želimo da život i svoju budućnost gradimo na istini i pravdi. To je naš stav i naša borba da na civilizacijski način tražimo pomirenje i priliku za bolji život. Uvijek smo puni tuge na današnji dan, a ova godišnjica je dodatno puna tuge jer svjedočimo da Sud Bosne i Hercegovine nije osudio izvršioce ovog zločina. Nepojmljivo je da na bazi dokaza koje je Tužilaštvo imalo i prezentiralo Sud nije mogao, kako oni kažu, van svake razumne sumnje presuditi sa su Manojlović i Draškić egzekutori. Postvljamo pitanje zašto su oni tog dana i tog časa bili u Lješevu i hoće li se u konačnici imputirati da smo mi sami sebe ubijali. Presuda je u nama ubila nadu, ponos i dostojanstvo", poručio je načelnik Fazlić.
Podršku u realizaciji obilježavanja godišnjice u Lješevu pruža i Ministarstvo za boračka pitanja Kantona Sarajevo, a ministra Omer Osmanović je prilikom obraćanja istakao kako se uvijek rado odazove na obilježavanja svih značajnih događaja na području općine Ilijaš, a koji veličaju našu kulturu sjećanja.
Proces suđenja u Sudu Bosne i Hercegovine su od samog početka pratile porodice ubijenih Lješevljana, a o samom sudskom procesu, oslobađajućoj presudi i izvedenim dokazima na pretresima, govorila je Adha Masnopita, čiji je otac Jasmin Masnopite kao i više članova uže porodice ubijeni u Lješevu.
"Rekla bih da današnju godišnjicu obilježavamo s posebnom gorčinom. Prethodne dvije godine smo sa ovog mjesta informisali javnost o sudskom procesu koji se vodio pred Sudom BiH, protiv optuženih Ranka Draškića i Save Manojlovića, da bi krajem prošle godine Sud donio oslobađajuću presudu. Dakle, optuženi su oslobođeni krivice za zločine počinjene nad stanovnicima Lješeva, Kadarića, Bioče i Luke. Nama žrtvama niti jedna sudska presuda ne predstavlja satisfakciju, niti može nadomjestiti cjeloživotni gubitak, međutim, izricanje pravednih i zakonitih sudskih presuda, treba da bude prvenestveni cilj države Bosne i Hercegovine, a onda i pravosudnih institucija, a sve kako bi na kraju počinitelji i oni koji glorificiraju zločine shvatili da kazna postoji i da moraju odgovarati za svoja djela. Tužilaštvo BiH je uložilo žalbu na spomenutu presudu. Što se tiče tužilaštva postoji još jedna potvrđena optužnica protiv Marinka Vidovića i Pere Vujovića, koji su nedostupni bh. pravosudnim institucijama i ne očekujemo da će ih Republika Srbija izručiti. Na kraju bih poručila da iako je ovozemaljska pravda vrlo često nedostižna mi odustati nećemo", istakla je Masnopita.
Lješevo je selo koje se spominje i u optužnici Vojislava Šešelja i Radovana Karadžića, a čiji sudski proces se vodio pred Haškim tribunalom za međunarodne ratne zločine. Vojsilav Šešelj i Radovan Karadžić proglašeni su odgovornim za ubistva bošnjaka sela Lješeva, te mučenje i okrutno postupanje prema zatočenicima iz Ilijaša, Podlugova i Semizovca.
U okviru programa o razmjerama ovog zločina kao i zločina na području općine Ilijaš i šire regije govorio je i doktor historijskih nauka sa Instituta za historiju Univerziteta Sarajevo Jasmin Medić.
"Danas je trend da osumnjičeni za ratne zločine, pa čak i osuđeni, čim pređu Drinu postanu slobodni. Srbija ne želi da se suoči s prošlošću i ne želi da izruči te ljude, a Lješevo je upravo jedan od takvih primjera. Činjenica je da je jedan od prvih ljudi SDS-a u Ilijašu, Ratko Adžić i dan danas profesor u Beogradu, da su optuženi u ovom slučaju, oslobođeni krivice, a ostali koji su na bilo koji način pomagali izvršenje ovog zločina, nedostupni pravnim organima. Dakle, mi Bošnjaci moramo prestati vjerovati u iluziju njihovog suočavanja s prošlošću, prije svega jer oni upravo na tome grade svoju politiku. Sa druge strane naša je zadaća da i bosanskohercegovačku ali i širu javnost na osnovu dokaza i činjenica upoznamo o razmjerama počinjenih zločina te da isto prenesemo na buduće generacije", zaključio je dr. Medić.
Ovaj svirepi zločin preživjelo je dvoje ljudi. Zahida Masnopita kojoj su taj dan ubijena dva sina, suprug, dva brata i više članova uže porodice. Zahida je preselila na ahiret 2004. godine. Drugi preživjeli je trenutno zaštićeni svjedok u procesu koji se vodi pred Sudom BiH. U toku agresije na Bosnu i Hercegovinu, u periodu od 1992. do 1995. godine Lješevo je dalo još 17 života. Na području općine Ilijaš ukupno je 315 šehida, kao i 45 osoba za kojima ilijašani još uvijek tragaju od čega su dvije iz Lješeva.
Obilježavanju godišnjice u Lješevu danas je prisustvovao veliki broj građana, ali i brojne delegacije, među kojima i Ministar privrede KS Zlatko Mijatović, načelnik Općine Breza Vedad Jusić, zastupnici u Skupštini KS te mnogi istaknuti pojedinci i kolektivi susjednih općina i općine Ilijaš.
